RANO UČENJE ENGLESKOG JEZIKA

Mnoge su pozitivne strane ranog učenja stranog jezika. Kako izabrati najbolji jezik za moje dijete? pitanje je koje se vrlo često nameće roditeljima. Hoće li mu odabrani jezik pomoći u daljnjoj budućnosti ili je jezik odabran jer ste ga i sami učili kao mali potpuno je nebitno. Otvaranje novih pogleda na svijet koji ga okružuje kroz učenje stranog jezika puno je važnije. Kada djeca razvijaju svoje sposobnosti na dva ili više jezika tijekom najranije dobi, oni bolje razumiju sam jezik i kako ga koristiti učinkovito. Imaju više prakse u obradi jezika, posebno kada razvijaju pismenost u oba. U našem smo vrtiću odabrali prirodno učenje engleskog jezika kroz razne zanimljive situacije i aktivnosti.

Početak ranog učenja engleskog jezika leži u velikoj mjeri u stilovima učenja svakog djeteta. Neka djeca pri učenju jezika brže razvijaju razumijevanje od samog govora dok druga djeca rado isprobavaju nove riječi i glasove. Veoma je važno napomenuti da svima treba dati dovoljno vremena za slušanje, vježbanje i igru (Silić, 2007.). „Bitno je da dijete progovori i da je u stanju jezikom,  makar i pojednostavljenim, izricati svoje potrebe, osjećaje i razmišljanja, a u kasnijem će stadiju biti vremena posvetiti se točnosti njegova služenja jezikom“ (Vilke, 1999., str. 25).

Okruženje u kojem se dijete nalazi također igra važnu ulogu u aktivnom učenju jezika. Bez osjećaja uvaženosti, sigurnosti, ravnopravnosti i podrške okoline malo je vjerojatno da će djete prihvatiti strani jezik kao nešto novo, zanimljivo i vrijedno istraživanja. Iz dosadašnjeg promatranja došli smo do zaključka da djeca uče jezik na mnogo različitih načina, kao kad uče svoj materinji jezik.  Određenja materinjeg jezika  kažu da je materinji jezik – jezik na kojem mislimo, sanjamo i računamo, budući da sve te funkcije spadaju u onu vrstu koja se usvaja u prvom jeziku, pa se i dalje rade na tom jeziku, iako i drugi jezici kasnije mogu za nekoga postati isto tako važni ili još možda i važniji. Stoga je poželjno koristiti situacije koje dijete svakodnevno okružuju kako bi naučene riječi mogli što češće koristiti i njima se služiti. Za učenje novih riječi, ali i za provjeru već dosad naučenih  pomažu nam dvojezični poticaji koji od djece traže aktivno uključivanje. U bogatom prostorno – materijalnom okruženju u kojem su zadovoljene njihove potrebe djeca će biti u mogućnosti svakodnevno se susretati sa aktivnostima i poticajima koji na prirodan i aktivan način potiču rano učenje engleskog jezika. „Djeca svoja znanja od okoline ne preuzimaju pasivno, nego ih aktivno izgrađuju, tj. konstruiraju“ (Slunjski, 2008. str. 15).

Važno je napomenuti i nekoliko pozitivnih strana ranog učenja engleskog jezika:

• Prirodni izgovor (dijete oponaša pravi izgovor, bez akcenta)
• Bolje i naprednije predčitačke i čitačke vještine
• Razvoj samopouzdanja
• Intelektualni razvoj djeteta – vježba za mozak
• Veće mogućnosti u daljnjem školovanju
• Pozitivan stav prema ostalim kulturama, narodima i različitostima
• Aktivnost u kojoj može sudjelovati cijela obitelj

Uloga roditelja u procesu ranog učenja engleskog jezika. Kao i u ostalim odgojno – obrazovnim procesima u našem vrtiću tako i kod učenja engleskog jezika roditelje se smatra ravnopravnim partnerima. Zajedno s odgajateljima sudjeluju u stvaranju pozitivne slike djeteta o sebi, pomagači su u djetetovom napredovanju i učenju. Aktivnim sudjelovanjem, slušanjem i zanimanjem za aktivnosti na engleskom jeziku šalje se djetetu poruka da je uvaženo i da se cijeni njegov trud.

Ranim učenjem engleskog jezika u vrtiću djete će vrlo brzo spoznati nove ideje, načine komuniciranja i prilike za razvoj spoznaje. No, ne smijemo zaboraviti da svako dijete ima svoj razvojni put i da na njemu ne smijemo požurivati.