Istraživanje i poticanje razvoja rane pismenosti djece u vrtiću

Dječji vrtić "Dječja igra", Zagreb

Dinka Žuvela, pedagog,
Dijana Guštin, ravnatelj


Pismenost sama po sebi predstavlja nezaobilazno umijeće suvremenog čovjeka, ali i praktičnu alatku razvoja mnogih drugih važnih umijeća. Ona se često smatra i jednim od kriterija uspješnosti djelovanja odgojno-obrazovne institucije (nižih razreda osnovne škole), a ponekad i kriterijem "pripremljenosti" djeteta za polazak u školu. No, razvoj rane pismenosti djeteta predstavlja mnogo više od poučavanja znakovlja za predočavanje misli na papiru, na što se uloga odgajatelja u vrtiću ne bi trebala reducirati. Jer, djeca su u stanju svoje misli izražavati i bilježiti mnogo prije nego znaju pisati (Ralph, Eddowes, 2002), a prilika da vide "odraz" svojih misli na papiru, pojačava njihovu svijest o funkciji i vrijednosti pisanja i pismenosti

Iako uloga vrtića nije "opismenjavanje" djece, osobito ne na način koji je povezan s bilo kojim oblikom prisile, svijest o tome da razvoj rane pismenosti započinje u najranoj dobi djeteta, a ne u godini prije polaska u osnovnu školu ili pak samoj školi, može baciti novo svjetlo na shvaćanje uloge vrtića u poticanju tog procesa. Ta se uloga očituje u prepoznavanju, podržavanju i kultiviranju prirodnog interesa za različitim oblicima pisane komunikacije, kojeg mnoga djeca iskazuju već od najranije dobi.

U literaturi iz ovog područja (Vasta, 1998, Leuenberger, 2003 i dr.) često se ističe  povezanost rane pismenosti s razvojem simboličkih funkcija i sposobnosti djece, koje su nužne kako u aktivnostima početnog čitanja, pisanja i računanja i slično, tako i u nekim drugim aktivnostima svojstvenim djeci rane dobi, primjerice simboličkim igrama. Prijenos značenja s jednog predmeta na drugi, primjerice kad djeca u simboličkoj igri liječnika štapić koriste u funkciji injekcije, samo je jedan od primjera takve simbolizacije.    Postojanje simboličke funkcije, djetetu također omogućuje da svoja iskustva stečena u interakciji s objektima i ljudima, počinje prevoditi u verbalni kod (Miljak, 1987).  Spontana nastojanja djece da svoje ideje i iskustva prenose i na papir kroz različite oblike simboličke reprezentacije, u vrtićkoj je praksi moguće uočiti svakodnevno. Upravo takvi pokušaji djece predstavljaju i podlogu razvoja njihove pismenosti, i to već u posve ranoj dobi.

Mnoge od spomenutih aktivnosti djeca u vrtiću često i sama iniciraju i organiziraju na različite načine, potaknuta svojom intrinzičnom motivacijom. S obzirom na to, ovdje se možemo pitati:

- treba li u djecu u vrtiću poticati i/ili usmjeravati na aktivnosti iz područja rane pismenosti; ako da na koji način i od koje dobi djece?

- kako osigurati pedagoške uvjete kojima će aktivnosti djece iz ovog područja biti sadržajnije i raznovrsnije, a njihov utjecaj na razvoj rane pismenosti učinkovitiji? 

Pažljivo promatranje različitih samoiniciranih i samoorganiziranih aktivnosti djece u našem vrtiću, u kojima smo uočili mnogo elemenata rane pismenosti, navelo nas je na započinjenje opsežnijeg i cjelovitijeg istraživanja ovog fenomena i traženje odgovora na postavljena pitanja. Tim smo istraživanjem nastojali dublje razumjeti početke razvoja i pojavne oblike rane pismenosti djece, kako bismo ju primjerenim i pravodobnim intervencijama mogli podržati i dalje razvijati. Istraživanje započeto pedagoške godine 2008./2009. godine, koje u našem vrtiću traje još i danas, sadržava etnografske i akcijske značajke.

Etnografska dimenzija istraživanja (Cohen, 2007) omogućuje nam prikupljanje podataka u njihovom prirodnom okruženju (u svakodnevnim aktivnostima djece), te promatranje tih aktivnosti "iznutra", onako kako ih vide i tumače sama djeca. U tom smo smislu, o aktivnostima djece u kojima se pojavljuju elementi rane pismenosti, prikupljamo raznovrsne etnografske zapise, kao fotografije, video-snimke i autentične grafičke uratke djece te ih zajednički proučavamo i interpretiramo na našim tjednim analizama. Posebnu vrijednost u razumijevanju djece i njihovih aktivnosti povezanih s ranom pismenošću, u istraživanju imaju video snimke i procesno snimljena foto-dokumentacija.  

Akcijsko istraživanje, koje je istovremeno i akcija i istraživanje, proces mijenjanja prakse i konstrukcija znanja o toj praksi (Pešić, prema Slunjski 2006), omogućuje nam je bolje razumijevanje problema kojeg promatramo (oblici rane pismenosti djece) i zajedničko planiranje odgojno-obrazovnih intervencija za koje pretpostavljamo da bi razvoj rane pismenosti djece mogli primjereno poticati. Učinak svake od poduzetih intervencija pažljivo promatramo, o njima ponovo prikupljamo etngrafske zapise te ih na zajedničkim analizama interpretiramo i koristimo kao plan za nove intervencije.

Nastojeći razumjeti cjelovit kontekst aktivnost u kojima se pojavljuju elementi rane pismenosti djece (Slunjski, 2010), do sada smo u istraživanju proučavali različite fizičke, socijalne i organizacijske uvjete vrtića, za koje smo pretpostavljali da na na razvoj rane pismenosti djece mogu imati utjecaj. Posebno smo proučavali organizaciju prostorno-materijalnog okruženja vrtića, kvalitetu komunikacije odgajatelja s djecom i kvalitetu socijalnih interakcija djece. Ovdje ćemo izložiti neke od zaključaka do kojih smo tijekom istraživanja došli, te ukratko opisati intervencije koje smo, potaknuti nalazima u određenim etepama istraživanja, poduzimali.

1. Rana pismenost djeteta uključuje mnogo više od onih ekspresija djece koje se oslanjaju na korištenje standardnih znakova, tj. slova, brojeva i sl. Ona se očituje u mnoštvu simboličkih reprezentacija djece nastalih kao rezultat njihove namjere da zabilježe vlastite poruke, te se njihovih značenja poslije mogu prisjetiti i o njima razgovarati s drugima.

        
Ekspresije djece koje sadržavaju elemente rane pismenosti

Razumijevanje da djeca, bez obzira na nepoznavanje standardnih znakova (grafema), zainteresirano i aktivno bilježe svoja zapažanja i načine razmišljanja, čime im osiguravaju svojevrsnu "trajnost", doveo nas je do određenih pomaka u tumačenju koncepta rane pismenosti. Počeli smo mnogo veću pozornost posvećivati i onim radovima djece u kojima oni koriste različite oblike ekspresije, nastojeći otkriti dublje značenju tih uradaka tj. ideje djece koje oni sadržavaju.

2. Na razvoj rane pismenosti značajan utjecaj ima kvaliteta prostorno-materijalnog okruženja vrtića. Primjerenim oblikovanjem vrtićkog okruženja može se značajno pojačavati motivacija tj. želja djece za pisanjem, i time podupirati razvoj njihovih kompetencija iz područja rane pismenosti. Unapređenjem ove dimenzije okruženja,  tj. omogućavanjem sudjelovanja djeci u mnoštvu zanimljivih aktivnosti, od kojih su mnoge samoinicirane i samoorganizirane, uočili smo kvalitativne pomake u području razvoja rane pismenosti djece. Poduzete intervencije u prostorno-materijalnom okruženju vrtića mogli bismo grupirati u nekoliko cjelina, kao i zaključke na koje su nas te intervencije potakle:

2. 1. Osjećaj zadovoljstva i ugode doprinosi motivaciji djece za sudjelovanjem u raznovrsnim aktivnostima, pa tako i onim povezanim s razvojem rane pismenosti. Rukovođeni ovom idejom, u organizaciji prostorno-materijalnog konteksta nastojali smo sve više pažnje posvećivati funkcionalnom i estetskom kriteriju, vodeći računa da prostor djeci osigurava osjećaj dobrodošlice, zadovoljstva i ugode.

2. 2. Već od najranije dobi djeca uočavaju slova u svom okruženju i za njih pokazuju interes. S obzirom na to, slova smo počeli isticati u različitim prostorima vrtića, na mjestima dostupnim djeci.

Djeca uočavaju slova od najranije dobi

2. 3. Djeca često imaju potrebu bilježiti svoje misli i rezultate do kojih dolaze u različitim aktivnostima, stoga smo im mogućnost bilježenja počeli nuditi u sve većem broju centara aktivnosti. Slično kao i materijal kojeg smo oblikovali na različitim razinama složenosti, kako bi ga djeca različitih kompetencija mogla uspješno koristiti, tako smo im i prilike bilježenja tijeka i rezultata aktivnosti ponudili uvažavajući kriterij različitosti. Pratili smo kako svoja zapažanja tijekom aktivnosti ili rezultate istraživanja koja poduzimaju, djeca bilježe na mnogo različitih načina; koristeći posebno pripremljene plakate, različitim oblicima grafičkih i simboličkih reprezentacija, standardnim slovima i slično.

2. 4. Djeca se često "igraju pisanja", precrtavajući i/ili prepisujući slova s predložaka, prije nego ih raspoznaju. Takve aktivnosti djece često se javljaju u simboličkim igrama (npr. kad "pišu" recepte za lijekove) a osobito u interakcijama s djecom koja su kronološki starija ili u području rane pismenosti kompetentnija. To je samo jedan od razloga zbog kojeg smo u vrtiću počeli sve više poticati druženje djece različitih kronoloških dobi, a njihove uratke izlagati na paonoima i drugim izložbenim plohama u vrtiću.

     
Djeca precrtavaju i/ili prepisuju slova s predložaka u svojim igrama

2. 5. Raznovrsnost pripremljenih materijala doprinosi motivaciji djece za korištenjem slova, potičući razvoj rane pismenosti. Iz tog razloga, posebno smo osmislili i obogatili centar početnog čitanja i pisanja u kojem smo ponudili knjige, časopise, enciklopedije, pokrivaljke, umetaljke, prazne papire i olovke te mnoštvo različitih didaktički oblikovanih igara. Prilikom osmišljavanja i izrade ovih materijala posebnu smo pozornost posvetili tome da djeci budu zanimljivi, poticajni i atraktivni te da ih mogu koristi što više samostalno tj. u suradnji s drugom djecom.

     

    

     
Didaktički oblikovani materijali namijenjeni korištenju slova i igrama slovima

2. 6. Ponuda materijala različitih namjena i različitih mogućnosti upotrebe pozitivno utječe na razvoj rane pismenosti djece. U tom smislu, neke od materijala oblikovali smo tako da djeci istodobno omogućuju različite oblike korištenja i različite pristupe rješavanju zadataka. Time smo nastojali osnažiti nastojanja djece različitih kronoloških dobi i različitih razvojnih mogućnosti, u uspješnom savladavanju problema koji određeni materijal sadržava.

2. 7. Ponuda materijala uključuje i one namijenjene rješavanju matematičkih problema i i bilježenju matematičkih operacija

3. Na razvoj rane pismenosti utjecaj ima kvaliteta socijalnog okruženja vrtića, koje uključuje drugu djecu i odgajatelje.

3. 1. Razvoju rane pismenosti djeteta snažno doprinosi druženje i komunikacija s drugom djecom. Kako bismo podržali raznovrsne socijalne interakcije djece iskoristili njihov odgojno-obrazovni potencijal, nastojali smo izravne intervencije odgajatelja u aktivnostima djece sa slovima smanjivati na što manju mjeru. Time smo željeli potaknuti aktivnosti međusobnog poučavanja i (samo)korigiranja u području rane pismenosti, te jačati njihov osjećaj kompetentnosti. O tome svjedoči procesno snimljena aktivnost br. 1.

Procesno snimljena aktivnosti br 1. - suradnja djece:

3. 2. Razvoju rane pismenosti djeteta snažno doprinosi odgovarajuća potpora odgajatelja. Ona se odnosi na osiguranje dobro odmjerene, s individualno različitim potrebama i mogućnostima djece usklađene podrške, koja svakom djetetu omogućuje prijelaz na tzv. Zonu slijedećeg razvoja (Vygotski, prema Vasta, 1998). Jedan od primjera takve podrške odgajatelja prikazujemo u procesno snimljenoj aktivnosti br 2.

Primjer procesno snimljene aktivnosti br 2. - potpora odgajatelja.

Zaključak

Poticanje razvoja rane pismenosti djece u vrtiću višeslojan je proces, čiju kvalitetu određuje splet različitih organizacijskih struktura vrtića. Istraživanje i bolje razumijevanje tih struktura i njihovog utjecaja na razvoj rane pismenosti djece, može dovesti do  postupnog redefiniranja odgojno-obrazovnog pristupa odgajatelja. Te se promjene  ogledaju u napuštanju uloge odgajatelja koja bi se svodila na izravno poučavanje djece slovima, i to (samo ili najviše) u godini prije polaska djeteta u školu. Umjesto toga, težište uloge odgajatelja preusmjerava se na stvaranje prostorno-materijalnih i socijalnih preduvjeta za razvoj raznovrsnih aktivnosti u kojima djeca, i to već od najranije dobi, elemente rane pismenosti koriste zainteresirano, angažirano i često samoinicirano, na mnogo različitih načina, u čemu im pomoć i podršku osiguravaju druga djeca i odgajatelji.

U tom procesu, djeca vlastite simboličke ekspresije postupno zamjenjuju standardnim oblicima bilježenja, pri čemu često dosegnu razine kompetencija koje odgovaraju konvencionalnom pisanju, kakvog se u "odraslom svijetu" najlakše prepoznaje i najviše cijeni. Drugim riječima, u primjereno oblikovanom i podržavajućem vrtićkom okruženju, većina djece nauči raspoznavati i pisati slova i brojke i prije polaska u školu, iako im to nije obveza. No, u ranom je odgoju i obrazovanju, u području rane pismenosti najvažnije osigurati uvjete u kojima će djeca svijet slova i brojeva doživljavati i tumačiti kao zanimljivo, korisno, potrebno i pozitivno konotirano iskustvo. Jer, takva percepcija slova i brojeva temelj je uspješnog ulaska djeteta u sustav formalnog obrazovanja i pretpostavka izgradnje pozitivnog stava prema učenju uopće.

Za ostvarivanje odgojno-obrazovne prakse koja podržava ovakav pristup razvoju rane pismenosti djece ne postoje gotova niti univerzalno upotrebljiva pravila, koja bi se u svakom vrtiću na jednaki način mogla ili trebala primjeniti. Riječ je zajedničkom istraživačkom procesu koji odgajatelje vodi boljem razmijevanju djece i postupnom stvaranju sve boljih uvjeta za njihov odgoj i obrazovanje, kako u području rane pismenosti tako i u mnogim drugim područjima. Takav odgojno-obrazovni pristup počiva na uvažavanju prirodne motivacije djece za istraživanjem, otkrivanjem, razumijevanjem i učenjem slova i brojeva i traganju za primjerenim oblicima podrške koji tu motivaciju oplemenjuju, podržavaju i koji joj na različite načine idu u susret.

Literatura

 • Cohen. L., Manion, L., Morrison, K. (2007), Metode istraživanja u obrazovanju. Zagreb: Naklada Slap
 • Leuenberger, C. J, (2003), The New Kindergarten: Teaching Reading, Writing & More. New York, Toronto, London: Schoolastic professional Books.
 • Miljak, A. (1987), Uloga komunikacije u razvoju govora djece predškolske dobi. Zagreb, Školske novine
 • Ralph, K. S., Eddowes, E. A. (2002), Interactions for Develompent and Learning Birth Through Eight Years. New Yersey, Ohio: Merrill Prentice Hall.
 • Slunjski, E. (2006), Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću – organizaciji koja uči. Zagreb, Čakovec: Mali profesor, Visoka učiteljska škola u Čakovcu
 • Slunjski, E, (2010), Razvoj jezika i rane pismenosti djeteta u vrtiću. U: Hočevar, Andreja; Mažgon, Jasna (ur.), Opismenjavanje učenk in učencev, pismenost mladih in odraslih - vprašanja, dileme, rešitve, Žalec: Zveza društev pedagoških delavcev Slovenije, str. 38-49.
 • Vasta, R., Haith, M. M., Miller, S. A. (1998), Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap